Hrvatski pravopis

Pravila

Rječnik

Pojmovnik



   Pojmovnik   (abecedni izbornik)



A  |  B  |  C  |  Č  |  D  |  E  |  F  |  G  |  I  |  J  |  K  |

L  |  M  |  N  |  O  |  P  |  R  |  S  |  T  |  U  |  V  |  Z  |



A
  • administrativni funkcionalni stil

    funkcionalni stil određen svojom preskriptivnom funkcijom, služi za izricanje onoga što se propisuje i za oblikovanje jasnih i nedvosmislenih tvrdnja, stil zakona, propisa i odredaba

  • akuzativ

    padež koji odgovara na pitanja Koga?, Što?

  • anglizam

    riječ ili koji drugi element engleskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

  • aorist

    prošlo svršeno glagolsko vrijeme

  • apozicija

    nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju

  • atribut

    nesamostalni rečenični dio kojim se izriče dopuna imenici, a može biti pridjev, broj ili nesročna imenica



 VRH


B
  • bezvučni suglasnik

    suglasnik pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju

  • bjelina

    pravopisni znak koji se ostvaruje kao grafijski prazno mjesto

  • broj

    1. nepromjenjiva ili promjenjiva riječ kojom se označuje koliko čega ima ili koje je što u poretku

    2. gramatička kategorija riječi (uz rod i padež) kojom se označuje govori li se o jednome primjerku onoga što označuje imenica ili o više njih



 VRH


C
  • crtica

    pravopisni znak ( – ) kojim se označuje stanka ili upravni govor i odjeljuju umetnuti dijelovi rečenice, koji se piše između brojeva da se označi raspon (od – do), između imena mjesta da se označi udaljenost ili smjer kretanja i između dvaju uzastopnih naziva privremeno ili trajno združenih u međusobni odnos



 VRH


Č
  • čestica

    nepromjenjiva riječ koja služi za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnoga sadržaja

  • član

    prijedlog uz prezime koji označuje podrijetlo (de, della, van, od i slično)



 VRH


D
  • dativ

    padež koji odgovara na pitanja Komu?, Čemu?

  • desna zagrada

    pravopisni znak ( ) ) koji se piše iza brojčane ili slovne oznake u nabrajanju: 1), a), B)

  • dužina

    1. trajanje sloga ili samoglasnika

    2. znak (  ) kojim se bilježi dugi samoglasnik

  • dvoslov

    znak za jedan glas sastavljen od dvaju slova

  • dvotočka (dvotočje)

    pravopisni znak ( : ) koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja

  • dvousneni suglasnik (bilabijalni suglasnik)

    suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju gornja i donja usna



 VRH


E
  • egzonim

    zemljopisno ime u širokoj uporabi u kojemu jeziku za zemljopisni objekt koji se nalazi izvan područja na kojemu taj jezik ima službeni status, a razlikuje se od lika koji se upotrebljava na službenome jeziku ili jezicima države kojoj taj objekt pripada

  • egzotizam

    posuđenica koja označuje osobitosti pojedinoga naroda i ne može se zamijeniti hrvatskom riječju



 VRH


F
  • fonologija (glasoslovlje)

    grana gramatike koja proučava glasove kao razlikovne jedinice jezika

  • fonološki

    koji vodi računa o izgovoru

  • fonološko pravopisno načelo

    pravopisno načelo u kojemu se slijedi izgovor, tj. provode se glasovne promjene na granici morfema

  • funkcionalni stil

    stil standardnoga jezika koji služi za ispunjavanje određene potrebe



 VRH


G
  • genitiv

    padež koji odgovara na pitanja Koga?, Čega?

  • glagol

    promjenjiva riječ kojom se izriče radnja, stanje i zbivanje i koja se mijenja po licima

  • glagolska imenica

    imenica tvorena od glagolskoga pridjeva trpnog i nastavka -je

  • glagolski pridjev radni

    glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -o, -ao, -la, -lo u jednini i -li, -le, -la u množini

  • glagolski pridjev trpni

    glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -n, -na, -no, -ni, -ne, -na; -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena; -jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena; -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta

  • glagolski prilog prošli

    glagolski oblik koji imaju svršeni glagoli, a tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci -vši ili -avši

  • glagolski prilog sadašnji

    glagolski oblik koji imaju nesvršeni glagoli, a tvori se tako da se 3. licu množine prezenta dodaje nastavak -ći

  • glas

    najmanji govorni odsječak na koji se riječi mogu rastaviti

  • glavna surečenica

    surečenica u zavisnosloženoj rečenici u koju se uvrštava zavisna surečenica, tj. čijemu je sadržaju podređen sadržaj zavisne surečenice



 VRH


I
  • ime

    riječ ili više riječi kojima se imenuje, naziva ili označuje pojedinačno biće, stvar, pojava ili zemljopisno područje

  • imenica

    promjenjiva riječ kojom se označuju bića, stvari ili pojave, mijenja se po padežima i brojevima, a ima svoj rod

  • imperativ

    glagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba

  • imperfekt

    prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme

  • infinitiv

    neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku

  • inicijal

    početno slovo imena ili prezimena

  • instrumental

    padež koji odgovara na pitanja S kim? , Čim?

  • inverzija

    promjena uobičajenoga reda riječi ili poretka dijelova rečenice

  • isključni

    koji isključuje što iz rečenice, koji ima surečenicu kojom se što isključuje iz rečenice

  • ispadanje suglasnika

    glasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama

  • izjavna rečenica

    rečenica kojom se što izjavljuje, tvrdi ili niječe, a završava točkom

  • izostavnik (apostrof)

    pravopisni znak ( ' ) koji se piše umjesto izostavljenoga slova

  • izvedenica

    riječ koja nastaje izvođenjem

  • izvođenje

    osnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa ili prefiksa nastaju nove riječi



 VRH


J
  • jat

    glas koji je nekad postojao u slavenskim jezicima, a u suvremenome hrvatskom standardnom jeziku odražava se kao ije, je, e ili i

  • jednačenje po mjestu tvorbe

    glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po mjestu tvorbe jednače u suglasničkim skupinama tako da se prvi suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupine

  • jednačenje po zvučnosti

    glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po zvučnosti jednače u suglasničkim skupinama tako da se prvi suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po zvučnosti jednak drugomu suglasniku skupine

  • jednina

    gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o jednome primjerku onoga što označuje ta riječ

  • jednorječan

    koji se sastoji od jedne riječi

  • jednoslov

    znak za jedan glas sastavljen od jednoga slova

  • jotacija

    glasovna promjena kod koje se nenepčani (nepalatalni) suglasnici k, g, h, c, t, d, s, z, l, n stapaju s j i daju nepčane (palatalne) suglasnike č, ć, đ, lj, nj, š, ž, a p, b, m, v, f uz j zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj



 VRH


K
  • književnoumjetnički funkcionalni stil

    najslobodniji i najindividualniji funkcionalni stil, stil književnih djela

  • komparativ

    drugi stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče veći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva

  • kondicional

    pogodbeni način

  • kondicional drugi

    pogodbeni način koji se tvori od kondicionala prvoga pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

  • kondicional prvi

    pogodbeni način koji se tvori od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

  • korijen

    najmanji zajednički dio svih riječi koje pripadaju istoj tvorbenoj porodici

  • kosa crta

    pravopisni znak ( / ) koji se piše pri odvajanju sadržaja koji označuju jednu od mogućnosti, označivanju uključenosti obiju sastavnica, označivanju prijelaza jednoga razdoblja u drugo te administrativnome zapisu između brojčanih i slovnih oznaka ili podataka

  • kosi padeži

    svi padeži osim nominativa i vokativa

  • kratica

    skraćena riječ ili više riječi u pisanju



 VRH


L
  • leksikalizacija

    postupak kojim nastaje nova riječ

  • lice (osoba)

    kategorija koja označuje govoritelja, sugovoritelja ili onoga o kojemu se govori ili ono o čemu se govori

  • lokativ

    padež koji odgovara na pitanja O kome?, O čemu?



 VRH


M
  • množina

    gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o više primjeraka onoga što označuje ta riječ

  • morfonološko pravopisno načelo

    načelo u kojemu se poštuje glasovni sastav morfema, tj. ne provode se glasovne promjene na granici morfema



 VRH


N
  • nadimak

    ime koje zamjenjuje pravo ime ili se upotrebljava uz njega, stječe se u društvu zahvaljujući kakvoj osobini

  • naglasak

    1. isticanje jednoga sloga u riječi silinom, duljinom i visinom tona

    2. znak kojim se bilježi izgovor riječi

  • naglasnica (naglašena riječ)

    riječ koja ima svoj naglasak

  • naglašavati

    obilježavati riječi naglaskom

  • nastavak

    dio riječi koji se nalazi iza osnove

  • navod

    tekst ili dio teksta doslovno prenesen iz koje veće cjeline

  • navodnik

    pravopisni znak kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje ili kojim se označuje da se riječ ispred i iza koje stoji uzima u prenesenome značenju, da ne pripada standardnomu jeziku ili da je riječ o imenu; uvijek se upotrebljava u paru ( „ ” )

  • navođenje

    doslovno prenošenje teksta ili dijela teksta iz koje veće cjeline

  • naziv

    stručni izraz za određeni pojam

  • nenaglasnica (nenaglašena riječ)

    riječ koja nema svoj naglasak

  • neodređeni pridjev

    pridjev kojim se izriče promjenjiva osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Kakav?

  • nepčani suglasnik (palatal)

    suglasnik koji se tvori tako da srednji dio jezika dodiruje nepce

  • nepostojani a

    samoglasnik a koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi, a u drugim se oblicima te riječi gubi; glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika a u nekim oblicima riječi

  • nepostojani e

    samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi, a u drugim se oblicima gubi; glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika e u nekim oblicima riječi

  • nepromjenjiva riječ

    riječ koja se ne može mijenjati po oblicima

  • nepunoznačan

    koji ima nesamostalno značenje, značenje koje ovisi o značenju drugih jedinica

  • nesvršeni glagol

    glagol kojim se izriče radnja koja traje

  • neupravni govor

    govor koji nije izravno upravljen komu

  • nezavisnosložena rečenica rečenica

    rečenica složena povezivanjem ravnopravnih surečenica

  • niječan

    kojim se što niječe

  • niječnica

    čestica kojom se što niječe

  • nominativ

    padež koji odgovara na pitanja Tko?, Što?



 VRH


O
  • objekt

    samostalni rečenični dio na koji prelazi glagolska radnja

  • oblik

    različit izraz i gramatički sadržaj koji pripada istoj riječi

  • oblikoslovlje

    grana gramatike koja proučava oblike riječi

  • odmilica (hipokoristik)

    riječ od milja koja se upućuje komu da bi se izrazio osobito blizak odnos s njim

  • odraz jata

    ostvaraj jata koji može biti ije, je, e ili i

  • određeni pridjev

    pridjev kojim se izriče stalna osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Koji?

  • osnova

    dio promjenjive riječi koji nosi leksičko značenje

  • osobno ime (antroponim)

    ime pojedinačne osobe koje se stječe rođenjem



 VRH


P
  • padež

    gramatička kategorija riječi (uz broj i rod) kojom se izriču odnosi imenskih riječi s ostalim riječima u rečenici

  • palatalizacija

    glasovna promjena u kojoj se nenepčanici k, g, h, c zamjenjuju nepčanicima č, ž, š ispred e i i

  • patronim

    obiteljsko ime izvedeno prema imenu oca ili imenu kojega pretka

  • perfekt

    opće prošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

  • perifrazno ime (perifraza)

    opisno, najčešće višerječno, ime kojim se zamjenjuje pravo osobno ili zemljopisno ime, a nastaje na temelju bitnih obilježja zemljopisnoga pojma ili osobe na koju se odnosi

  • pluskvamperfekt

    pretprošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od perfekta ili imperfekta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

  • pojačajni izraz

    izraz koji služi za pojačavanje ili naglašavanje pojedinih dijelova rečenice

  • pokrata

    riječ koja se piše velikim slovima nastala kraćenjem najčešće višerječnoga naziva ili imena

  • polunavodnik

    pravopisni znak kojim se označuje početak i kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje, a nalazi se unutar drugoga teksta označenog navodnicima; njime se označuje i početak i kraj značenja koje riječi; uvijek se upotrebljava u paru ( ' ' )

  • polusloženica

    riječ nastala združivanjem dviju riječi u jednu pri kojemu svaka riječ zadržava svoj morfološki i naglasni lik

  • posuđenica

    riječ ili koji drugi element stranoga podrijetla koji je više ili manje prilagođen jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđen

  • povezivanje

    sklapanje istovrijednih surečenica u vezničku nezavisnosloženu rečenicu

  • pozitiv

    prvi stupanj stupnjevanja pridjeva i priloga kojim se izriče posjedovanje koje osobine ili svojstva

  • pravopisni znak

    znak koji u pisanome tekstu služi da se odredi kako što treba čitati ili razumjeti i za rastavljanje teksta na rečenice i njihove dijelove

  • predikat

    najvažniji rečenični dio koji otvara mjesto svim ostalim samostalnim rečeničnim dijelovima

  • prednaglasnica

    riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu

  • prefiks

    tvorbena jedinica, po podrijetlu najčešće prijedlog, koja se nalazi ispred tvorbene osnove

  • prefiksoid

    tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se ispred tvorbene osnove

  • prezent

    sadašnje glagolsko vrijeme

  • prezime

    nasljedno obiteljsko ime ili ime koje žena stječe udajom

  • pridjev

    promjenjiva riječ kojom se izriče osobina ili svojstvo imenica i koja se mijenja po padežima, broju i rodu

  • prijedlog

    nepromjenjiva riječ koja upravlja oblikom imenske riječi uz koju stoji

  • prilog

    nepromjenjiva riječ koja se dodaje ili prilaže najčešće glagolima ili pridjevima kako bi se dopunilo ili pobliže odredilo njihovo značenje

  • priložna oznaka

    samostalan rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a izriče okolnosti vršenja glagolske radnje

  • promjenjiva riječ

    riječ koja se može mijenjati po oblicima

  • prozodija

    grana fonologije koja proučava i opisuje naglaske, dužinu slogova te intonaciju

  • publicistički funkcionalni stil

    stil javnoga priopćavanja kojim se služe novinari i publicisti, stil novina, televizije, radija i internetskih portala

  • punoznačan

    koji ima samostalno značenje, značenje koje ne ovisi o značenju drugih jedinica



 VRH


R
  • rečenica

    uređeni skup riječi kojim se izražava misaona cjelina, odnosno prenosi potpuna obavijest

  • rečenični prilog

    riječi ili skupovi riječi koji se odnose na rečenicu kao cjelinu, izriču stajalište govornika prema sadržaju rečenice i sintaktički ne pripadaju rečenici bez obzira na to gdje se nalaze u rečenici

  • riječ

    1. skup glasova (izraz) koji ima značenje (sadržaj) i može stajati samostalno

    2. jedinica teksta koja se nalazi između dviju bjelina

  • riječ stranoga podrijetla

    riječ iz jednoga jezika koja se nalazi u drugomu jeziku bez obzira na stupanj prilagodbe tomu jeziku

  • rod

    gramatička kategorija riječi (uz broj i padež) koja se očituje u slaganju imenice s pridjevnim riječima



 VRH


S
  • samoglasnik (otvornik)

    glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju

  • sibilarizacija

    glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju suglasnicima c, z, s ispred i

  • sintaksa (skladnja)

    grana gramatike koja proučava ustrojstvo jedinica većih od razine riječi

  • sklonidba (deklinacija)

    promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima

  • slaganje

    tvorbeni način kojim od dviju osnova i spojnika nastaje jedna riječ

  • slog

    najmanja izgovorna jedinica koju čine jedan samoglasnik i jedan suglasnik ili više njih

  • slovkanje

    čitanje čega slovo po slovo, izgovaranje čega glas po glas

  • slovo

    grafički znak za glas u pismu, znak kojim se zapisuje glas

  • složena rečenica

    rečenica koja ima dva ili više predikata

  • složenica

    riječ nastala slaganjem

  • spojnica

    pravopisni znak ( - ) koji se piše na kraju retka ako se riječ prekida i nastavlja u sljedećemu retku, u polusloženicama i pri sklanjanju pokrata

  • sprezanje

    promjena glagola po licima u kojemu vremenu ili načinu

  • sprezati

    mijenjati glagol po licima u kojemu vremenu ili načinu

  • srastanje

    tvorbeni način u kojemu sudjeluju dvije sastavnice od kojih prva može biti ili osnova ili riječ, a druga je uvijek riječ; između sastavnica nikad ne dolazi spojnik -o-

  • srbizam

    riječ ili koji drugi element srpskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

  • stanje

    gramatička kategorija kojom se izriče odnos glagolske radnje prema subjektu u rečenici

  • strana riječ

    riječ koja se nalazi u kojemu jeziku, ali ni na koji način nije prilagođena njegovu sustavu

  • stupnjevanje

    promjena pridjeva i priloga s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva

  • subjekt

    samostalni rečenični dio koji označuje vršitelja radnje

  • sufiks

    tvorbena jedinica koja se nalazi iza tvorbene osnove

  • sufiksacija

    tvorbeni način kojim se iza osnove riječi dodaje tvorbeni nastavak ili sufiks

  • sufiksoid

    tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se iza tvorbene osnove

  • suglasnik (zatvornik)

    glas pri čijemu je izgovoru potpuno ili djelomično zatvoren prolaz zračnoj struji

  • superlativ

    treći stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče najveći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva

  • suprotni veznik

    veznik koji povezuje nezavisnosložene suprotne surečenice

  • surečenica

    rečenica koja je sastavnica složene rečenice

  • sveza (sintagma)

    slijed dviju ili više riječi koje čine sintaktičku i semantičku cjelinu

  • svršeni glagol

    glagol kojim se izriče radnja koja je završila

  • svršenost

    gramatička kategorija kojom se izriče da je glagolska radnja završila



 VRH


T
  • talijanizam

    riječ ili koji drugi element talijanskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

  • tekstni konektor

    rečenični prilog koji služi za povezivanje rečenica na razini teksta

  • titula

    oznaka stručnoga ili znanstvenoga statusa

  • točka

    pravopisni znak ( . ) koji stoji na kraju rečenice te iza kratica i rednih brojeva

  • točka sa zarezom

    pravopisni znak ( ; ) koji se piše pri jačemu odvajanju od onoga koje označuje zarez, a slabijemu od onoga koje označuje točka

  • transkripcija (prezvukovljivanje)

    prikazivanje znakova jednoga pismovnog sustava znakovima drugoga pismovnog sustava u kojemu se uzima u obzir izgovor znakova

  • transliteracija (preslovljivanje)

    prikazivanje znakova jednoga slovnog pismovnog sustava znakovima drugoga slovnoga pismovnog sustava

  • trotočka (trotočje)

    pravopisni znak ( ... ) koji pokazuje da je tekst namjerno prekinut ili izostavljen

  • turcizam

    riječ ili koji drugi element turskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

  • tvorba riječi

    1. grana gramatike koja proučava postanak novih riječi od već postojećih

    2. način postanka novih riječi

  • tvorbena osnova

    dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju

  • tvorenica

    riječ koja se može rastaviti na tvorbene dijelove po uzoru na koje se mogu tvoriti nove riječi



 VRH


U
  • umanjenica

    izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju umanjeno ili malo

  • upitna rečenica

    rečenica kojom se postavlja kakvo pitanje, a završava upitnikom

  • upitnik

    pravopisni znak ( ? ) koji se piše na kraju upitne rečenice

  • upitnik s uskličnikom

    pravopisni znak ( ?! ) koji se piše na kraju rečenice kojom se istodobno izražava pitanje i čuđenje, ushit ili oduševljenje

  • upravljanje (rekcija)

    svojstvo glagola, pridjeva i prijedloga da otvaraju mjesto drugim riječima u određenome padežu

  • upravljati

    otvarati mjesto drugim riječima u određenome padežu

  • upravni govor

    govor koji je izravno upravljen komu

  • usklična rečenica

    rečenica kojom se izražava kakav osjećaj, zapovijed ili zabrana, a završava uskličnikom

  • uskličnik

    pravopisni znak ( ! ) koji se piše na kraju usklične i zapovjedne rečenice te iza vokativa

  • uskličnik s upitnikom

    pravopisni znak ( !? ) koji se piše na kraju rečenice kojom se izražava istodobno čuđenje, ushit ili oduševljenje i pitanje

  • usklik

    nepromjenjiva riječ kojom se izražavaju različiti osjećaji ili oponašaju zvukovi iz prirode

  • uspravno nabrajanje

    nabrajanje pri kojemu se riječi, više riječi ili rečenice nabrajaju svaka u novome retku i iza njih se ne piše zarez

  • uvećanica

    izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko



 VRH


V
  • veznik

    nepromjenjiva riječ kojom se povezuju riječi, skupine riječi ili rečenice

  • vid

    gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje

  • višečlan

    koji se sastoji od više sastavnica koje ne moraju nužno biti riječi

  • višerječan

    koji se sastoji od dviju ili više riječi

  • vokativ

    padež dozivanja, pojavljuje se uz usklike, npr. Ej!, Oj!

  • vrijeme

    gramatička kategorija glagola kojom se izražava odnos prema onome što je bilo, što je sada ili što će biti



 VRH


Z
  • zagrada

    pravopisni znak ( ( ) ) kojim se označuje dopunjavanje, objašnjavanje i posebno isticanje jednoga dijela teksta i služi za skraćeno označivanje dvostrukih likova istoznačnih riječi; uvijek se pojavljuje u paru

  • zamjenica

    promjenjiva riječ kojom se zamjenjuje koja druga imenska riječ

  • zanaglasnica

    riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu

  • zarez

    pravopisni znak ( , ) kojim se označuje inverzija rečeničnih dijelova ili surečenica, suprotnost, umetanje ili naknadno dodavanje te kojim se odjeljuju desetinke od cijeloga broja

  • zavisna surečenica

    surečenica u zavisnosloženoj rečenici čiji je sadržaj podređen sadržaju glavne surečenice u koju se uvrštava

  • zavisnosložena rečenica

    rečenica složena od dviju ili više surečenica koje nisu ravnopravne, nego sadržaj jedne surečenice ovisi o sadržaju druge surečenice

  • zemljopisno ime (toponim)

    ime kakva zemljopisnoga područja (kontinenta, države, kopnene površine, naseljenoga mjesta, dijela naseljenoga mjesta, vode, gore ili pokrajine)

  • zijev (hijat)

    uzastopni ostvaraj dvaju samoglasnika

  • znanstveni funkcionalni stil

    najstroži funkcionalni stil standardnoga jezika koji je u potpunosti u službi logičke organizacije sadržaja i njezina izraza, stil znanstvenih radova, monografija i školskih udžbenika

  • zubno-usneni suglasnik (labiodentalni suglasnik)

    suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju donja usna i gornji zubi

  • zvjezdica

    pravopisni znak ( * ) koji se stavlja ispred riječi koja je uspostavljena rekonstrukcijom ili ispred nepravilnih riječi ili rečenica

  • zvučni suglasnik

    suglasnik pri čijemu izgovoru glasnice titraju




 VRH

 Početak
 Vrh  Buzdo
 
Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}. <http://www.buzdo.com/pravopis/>.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost